Lektira
Crvenkapica
Bila jednom mlada, draga djevojčica koju bi svako zavolio čim bi ju ugledao, a njezina je baka voljela tako da nije znala kako bi djetetu ugodila. Jednom joj poklonila kapicu od crvena baršuna, što je djevojčici tako dobro pristajala da drugo i nije htjela nositi; po toj je kapici prozvali Crvenkapicom.
Jednog dana reče joj mati:
- Hajde, Crvenkapice, evo ti kolača i boca vina pa odnesi baki da se malo okrijepi; bolesna je i slaba. Pođi što prije, dok nije pripeklo; kad budeš vani, idi pravo i ne skreći s puta; možeš pasti i razbiti bocu, pa baka neće ništa imati. Kad joj dođeš u sobu, ne zaboravi joj zaželjeti “dobro jutro”; nemoj zavirivati naokolo po ćoškovima.
Bakina kuća bila izvan sela, u šumi, pola sata daleko. Kad je Crvenkapica došla u šumu, srela vuka. Nije znala kako je to zla životinja, pa se nije ni bojala.
- Dobar dan, Crvenkapice! - pozdravi je vuk.
- Dobar dan, vuče! - uzvrati ona.
- Gdje ćeš tako rano, Crvenkapice?
- Idem baki.
- A što to nosiš u korpici?
- Kolača i vina; jučer smo pekli; neka se baka malo okrijepi.
- A gdje stanuje tvoja baka, Crvenkapice?
- Oko četvrt sata dalje u šumi, ispod tri velika hrasta; tamo joj je kućica za ljeskovom živicom; bit će da znaš - objasni Crvenkapica.
“Mlado njezno stvorenje; zaista mastan zalogaj, prijat ćce ti jos bolje od stare. Treba lukavo udesiti da obje ščepaš” - mišljase vuk idući pokraj Crvenkapice, pa će onda glasno:
- Crvenkapice, lijepa li cvijeća naokolo; zašto se malo ne ogledaš? Čini mi se da ti uopće ne čuješ kako ptice lijepo pjevaju. Ideš nekako sama za sebe, kao da ćeš u školu, a tako je veselo ovdje u šumi.
Crvenkapica pogleda naokolo, pa kad vidje kako sunčeve zrake kroz drveće tamo-amo poigravaju i svuda lijepo cvijeće, pomisli: “Ako baki donesem buket cvijeća, obradovat će se; još je rano, doći ću na vrijeme.”
I skrene s puta i potrči u šumu da nabere cvijeća. Kad bi koji cvijet ubrala, trčala bi dalje, misleći da tamo ima još ljepšeg i tako je išla sve dublje i dublje u šumu.
Vuk, međutim, otiđe pravo do bakine kućice i pokuca na vrata.
- Tko to kuca? - upita baka.
- Crvenkapica; donijela ti kolača i vina, daj otvori.
- Pritisni samo kvaku - oglasi se baka. - Preslaba sam, ne mogu ustati.
Vuk pritisne kvaku, vrata se otvore i on pođe pravo postelji te proždre baku. Zatim obuče njene haljine, stavi njenu kapu na glavu, legne u njenu postelju i povuče zavjese.
Crvenkapicaje i dalje trčala za cvijećem, pa kad ga bijaše nabrala već toliko da više ne mogaše držati u ruci, sjeti se bake i pohiti njoj. Začudila se što su vrata otvorena a kad uđe u sobu, učini joj se neobično pa pomisli: “Bože moj, kako mi je danas tjeskobno pri srcu, a inače tako volim biti kod bake!”
Uzdahne, pa će glasno:
- Dobro jutro!
- Ali ne dobi odgovor.
Zatim priđe postelji, razvuče zavjese, i gle: u njoj baka, kapu navukla na lice, sva je čudnovata. - Hej, bakice, zašto su ti tako velike uši?
- Da te bolje čujem.
- Hej, bakice, zašto su ti tako velike oči?
- Da te bolje vidim.
- Hej, bakice, zašto su ti tako velike ruke?
- Da te bolje dohvatim.
- Ali, bakice, zašto su ti tako velika usta?
- Da te bolje proždrem! -vikne vuk: skoci iz postelje i proguta jadnu Crvenkapicu.
Kad se vuk najeo, opet legne u postelju, zaspi i glasno zahrče. Pokraj kuće prolazio lovac i mislio: “Kako ova stara žena hrče! Treba vidjeti što joj je.” Uđe u sobu, kad priđe krevetu, opazi vuka.
- Ovdje si mi zar, stari grešniče, odavno te tražim! - usklikne lovac i već htjede puškom ciljati, kad li se prisjeti da je vuk možda progutao baku, pa bi se mogla još spasiti.
Zbog toga ne puca u vuka već uzme nož pa stane vuku parati trbuh. Nekoliko puta zareže i opazi kako se zasja crvena kapica; zareže on još nekoliko puta i djevojčica iskoči iz vučje utrobe.
- Ah, kako sam se uplašila! - veselo će Crvenkapica. - Kako bijaše tamno unutra!
Zatim izađe i stara baka, jos živa; jedva disaše. Crvenkapica donese kamenja, njime natrpaju vuka, pa kad je ovaj htio pobjeći, pritisne ga kamenje tako da pade mrtav.
Sve troje bijaše zadovoljno. Lovac oderao s vuka krzno i otišao kući; baka uživala u kolačima, pila vino što ga je donijela Crvenkapica i opet se oporavila, a Crvenkapica razmišljala: “Ne smiješ nikad više sama skrenuti s puta i trčati u šumu kad ti majka zabrani.”