Lektira

Pale sam na svijetu

Jednog je jutra Pale ustao vrlo rano.
Nije mu se više spavalo pa se izvukao iz kreveta.
Svuda je vladala tišina, ali on se nije bojao.
Sunčane zrake veselo su titrale po podu i zidu i Pale nije bio nimalo više pospan.
Pale se tiho odšulja kroz hodnik u sobu u kojoj su spavali tata i mama.
Ali njihovi kreveti su bili prazni.
Pale se zapitao u čudu – gdje su tata i mama.
Ipak se nije zabrinuo.
Vratio se u svoju sobu, umio se i obukao – ta on je već gotovo veliki dječak i umije se sam urediti.

Odlučio je da siđe na ulicu, na igranje.
Zavirio je još jednom u sobu i u kuhinju, ali nigdje nije bilo nikoga.
Pali se upravo svidjelo što je tako rano sam kod kuće.
Dječak siđe niza stepenice i nađe se na ulici.
Doduše, nije smio silaziti na ulicu bez dozvole, ali tate i mame nije bilo kod kuće i on je otišao da ih potraži.
Na ulici, upravo pred Palinom kućom, stajao je tramvaj.
Pale zaviri u kola, ali u njima nije bilo nikoga, ni putnika, ni konduktera, ni vozača.
Gdje su samo svi ti ljudi?
Pale uđe u mljekarnicu, ali i ona je bila potpuno prazna.
Nema prodavača, nema kupaca.
I na ulici nema nikoga, ni žive duše.
Ne voze automobili, ne voze tramvaji, ne prolaze ljudi.
Nigdje nikoga.
Nigdje ni jednog čovjeka, ni jednog čovječuljka.
PALE JE SAM NA CIJELOM SVIJETU!
I ostale prodavaonice u Palinoj ulici bile su prazne.
Pale uđe u slastičarnicu i osladi se mliječnom čokoladom.
Zatim uđe u prodavaonicu voća i pojede dvije banane.
Nije mogao više jesti pa spremi dvije naranče u džep.
On dobro zna da se to ne smije raditi ali sad je potpuno sam na svijetu i može uzeti sve što mu se sviđa.
Pale se nađe ponovo na ulici i ugleda nova tramvajska kola broj dva s prikolicom.
Ah, tramvaj!
Pale ih je volio više od svega.
Zato uđe u kola, sjedne na vozačevo mjesto i počne se igrati vozača.
Micao je ručke na lijevoj i desnoj strani i dang! Tramvaj krene niz ulicu. Pale se prestraši i shvati da je postao pravi pravcati vozač.
Stavi na glavu vozačku kapu.
Bila je tako velika da ga je poklopila do ušiju.
Pale je malen i ne može doseći nogom zvono.
Ali nije ni potrebno.
Ulice su puste i nema bojazni da bi mogao koga pregaziti.
Pale je vozio prema Trgu.
Bio je sretan što može voziti tramvajska kola.
Bio je sretan što je sam na cijelom svijetu i što može raditi sve što mu se prohtije.
Na Trgu je stajao drugi tramvaj.
Trebalo je zaustaviti kola, ali Pale to nije umio, i tako je naletio na tramvaj što je stajao na tračnicama.
Sletio je sa sjedala i odletio na pločnik, ali se nije ozlijedio.
Tramvaj je bio potpuno razbijen.
Pale se tješio da to i nije neka nesreća – kad bi zaželio ponovo voziti, mogao bi slobodno uzeti druga kola, jer ih ima dosta na ulicama, a sva stoje njemu na raspolaganju.
Činilo mu se toga časa da je najljepše od svega biti sam na svijetu.
Možeš raditi sve što ti srce zaželi i nema nikoga tko bi te kaznio.
Pale krene dalje.
Nađe se pred velikom bankom u koju ljudi spremaju novac.
Uđe unutra i uzme puno vreću novca – ta on je sam na svijetu i sve je njegovo.
Pale pjeva od sreće da se sve ori.
Sada ima toliko novaca da može kupiti sve, sve što god zaželi!
Može imati nožić i usnu harmoniku, može imati dizalicu i bicikl i avion i kolica i auto i uopće sve na ovome svijetu!
Pale izabere u izlogu nožić i uđe u trgovinu da ga kupi.
Ali u trgovini nema nikoga kome bi platio. Uvidi da mu novci ništa ne vrijede.
Zato razbaca sav novac po ulici jer njima nije mogao ništa kupiti.
Prolazeći dalje ulicama Pale je našao novu zabavu – prekrasni crveni vatrogasni auto s ljestvama.
Bez razmišljanja uđe u auto i sjedne za volan.
Ba-bu-ba-bu-ba-bu! – oglasila se sirena čim je Pale počeo pritiskati dugmad i vući zavore.
Tada je proradio motor i auto se pokrenuo.
Mali je vozač čvrsto držao volan i nije se nimalo bojao.
Ta to je ionako sve samo šala.
Pale je lako zaokretao uglovima.
Prokrstario je cijeli grad ali nije mogao naći nikakav požar.
Nigdje ništa nije gorjelo.
Na kraju se vatrogasni auto zaustavi sam od sebe.
Valjda se potrošio sav benzin.
Pale izađe iz auta i krene u park u kojem se obično igrao s ostalom djecom.
Prošetao se po travnjacima.
Spazio je ploču s natpisom „ČUVAJ TRAVNJAKE“, ali je mislio: To se mene ništa ne tiče, ta ja sam sam na cijelom svijetu.
Na dječjem igralištu je bila ljuljačka i Pale se poželi ljuljati.
Kad bi barem ovdje bila „našla sam“ i Mališa!
Pošao je dalje i došao do kinematografa u kojem se obično prikazuju dječji filmovi. Ušao je unutra.
U dvorani je bio mrak i platno je bilo prazno.
Nije bilo nikoga tko bi prikazivao film.
Pale je ogladnio.
Već odavno nije ništa jeo.
Pošao je u hotel i našao se u kuhinji.
Sve što je našao bilo je hladno, a nije bilo ni sasvim skuhano.
Tada je pokušao nešto skuhati sam.
Uzeo je posudu, nasuo krupice i nalio mlijeka, zapalio plin i počeo miješati.
Miješao je i miješao, a kad se umorio, skinuo je posudu s plamena. Kušao je, ali kašica se nije mogla zahvatiti žlicom.
Jadni Pale, ostao je gladan!
Više ga uopće nije veselilo što je sam samcat na cijelom svijetu.
Zaželio se prijatelja, zaželio se tate i mame.
Najviše se zaželio mame.
Brzo sjedne u neki auto i proveze se kroz grad, ne bi li našao koga.
Tako je stigao na aerodrom.
Na travi je stajao veliki putnički avion. Pale se popeo u avion, upalio motor i poletio.
Letio je visoko, visoko kroz bijele i sive oblake. Avion je letio sve više, dok nije udario u nešto tvrdo.
Čini se da je udario u Mjesec.
Jadni Pale, padao je duboko, duboko prema Zemlji.
Onda je strahovito kriknuo i... našao se u svom krevetu.
Upravo se probudio.
Pomislio je:
- Pa ja sam sve to samo sanjao!
- Što ti je, Pale, što plačeš? – dotrčala je brzo mama.
- Ah, mamice, ja sam sanjao, da sam bio sam na cijelom svijetu i da sam mogao raditi sve što sam htio.
Ali bio sam sasvim sam i nigdje nije bilo nikoga, ni tate... ni tebe.
Dodijalo mi je biti sam na cijelom svijetu.
Dobro je što sam to samo sanjao!

Jens Sigsgaard