Kao i prirodni jezici, HTML se vremenom razvijao. Prva verzija ovog jezika
(ali ne i službena) objavljena je 1991. godine. Iako je u to vrijeme postojalo
nekoliko „standarda” HTML-a, neki prvom pravom verzijom ovog jezika smatraju
onu Tima Berners-Leeja. U to je vrijeme jezik još bio poprilično ograničen,
pa nije bilo moguće čak ni dodati slike u HTML dokumente. Razvoj HTML-a nastavljen
je prvom „imenovanom” verzijom – 2.0, no ni ona nije postala standardom.
U ožujku 1995. novoosnovani W3C objavio je verziju 3.0, koja je donijela mnoge novosti, a među najvećima
– definiciju tablica. Daljnji razvoj ove verzije HTML-a označilo je prihvaćanje
oznaka koje su osmislili proizvođači tada najvećih i najprihvaćenijih web preglednika.
Tako su nastale mnoge duplikacije, pa je postojalo više oznaka koje su imale
istu funkciju. Podebljani tekst, primjerice, bilo je moguće definirati oznakom
<b> (engl. bold), ali i oznakom
<strong>.
I HTML 4, predstavljen u prosincu 1997., nastavio je s prihvaćanjem takvih
oznaka nametnutih od strane proizvođača različitih web preglednika, no istovremeno
je pokrenuto i „čišćenje” standarda proglašavanjem nekih od njih suvišnima.
Manje promjene u specifikaciji ovog standarda predstavljene su u prosincu 1999.,
kada je predstavljena trenutačno vrijedeća službena verzija ovog jezika – HTML
4.01.
Put koji prolazi HTML može se ukratko opisati ovako: na početku
to je bio jezik namijenjen objavljivanju znanstvenih radova, a označavale
su se vrste teksta prema funkciji (naslovi, podnaslovi, odlomci,
natuknice i sl.).
Popularizacijom weba pojavila se potreba za uljepšavanjem stranica
i HTML je poslužio i toj svrsi.
HTML se sad vraća na svoju početnu funkciju, definiranje strukture
dokumenta, dok za definiranje izgleda stranica glavnu ulogu preuzima
drugi jezik, CSS. Time se omogućava razdvajanje sadržaja od izgleda
stranica, tj. tako dizajneri, koji u mnogim slučajevima nisu autori
sadržaja, mogu raditi svoj posao ne dirajući sadržaj stranica.
Današnje varijante jezika HTML
Jezik HTML 4.01 danas postoji u tri varijante:
-
stroga (strict) – verzija koja podržava samo one oznake koje
su dio novog standarda, a glavna joj je značajka da autore potiče da se
u HTML-u bave sadržajem, a da izgled stranice definiraju posebno (CSS-om,
najčešće u odvojenoj datoteci)
-
prijelazna (transitional) – verzija koja podržava i neke zastarjele
i suvišne oznake, poput široko rasprostranjene oznake font
kojom se može mijenjati izgled znakova za pojedini dio
teksta; premda privlačna, na većim web sjedištima navika rada s prijelaznom
verzijom može dovesti do uzaludnog trošenja vremena autora (ali i bitno
većih datoteka nego što je potrebno)
-
s okvirima (frameset) – verzija koja podržava davno zastarjele
okvire, koji su omogućavali neovisno mijenjanje pojedinih dijelova stranice
(npr. izbornik je stajao lijevo, a desno su se izmjenjivale stranice).
Osim HTML-a u iste tri varijante postoji i jezik XHTML, koji ima malo drugačiji,
precizniji način pisanja (sintaksu).
S druge strane, u razvoju je HTML 5 koji bi autorima trebao omogućiti uključivanje
raznih oblika multimedije na način sličan današnjem uključivanju slika, te jednostavniju
izgradnju stranica koje komuniciraju s posjetiteljima. Osim toga, nastavlja
se čišćenje HTML-a od starih oznaka, te dodavanje novih koje bi trebale istaknuti
strukturu dokumenta – upravo kao što je to bilo zamišljeno u početku razvoja
HTML-a.
Ponovimo činjenicu iz ovog poglavlja koja je važna za ovaj tečaj:
upotrebljavat ćemo strogu verziju standarda HTML 4.01 da bi znanje
koje ćete steći mogli što dulje upotrebljavati, a i zato da se,
pišući web stranice, lakše koncentrirate na sadržaj.
Prije stvaranja sadržaja, tijekom stvaranja ili nakon stvaranja,
ali u svakom slučaju neovisno o sadržaju, možete se baviti oblikovanjem
svojih stranica. Jezik namijenjen tom poslu zove se CSS, nije težak,
a možete ga svladati čim svladate HTML.
|