Definiranje e-učenja

William Horton (2006) pravilno primjećuje da e-učenje, u svojoj najboljoj verziji, može biti tek jednako dobro kao najbolji nastavni sat. Ako je loše, može biti kao najgori nastavni sat. Nijedan oblik učenja nema prirodnu prednost; jedino detaljna, svrhovita priprema i provedba tečaja odlučuju o njegovoj kvaliteti.

Ako želimo vrednovati e-učenje, najprije ga moramo definirati i točno odrediti svoja očekivanja. Vrlo često definicija izravno proizlazi iz vizije o e-učenju samog autora tečaja i potencijala za njegovu provedbu. Kontekst (ili okruženje) učenja, karakteristike ciljne grupe, obrazovni cilj, financijske i tehnologijske zapreke, itd., odredit će vrstu e-učenja koju ćete iskusiti. Ponekad se pod istim ili nekim sličnim imenom (učenje na daljinu, obrazovanje na daljinu, e-učenje, TEL) mogu kriti vrlo različite metode poučavanja.  Vrijedno je spomenuti dvije definicije:

• E-učenje je uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija u stvaranju obrazovnih iskustava. (Izvor: E-learning by Design, William Horton, 2006)
• E-učenje je interaktivna metoda poučavanja koja, preko uporabe Interneta i dostupnih komunikacijskih tehnologija, omogućava stvaranje određenih odnosa između mentora i učenika, kao i između učenika međusobno. (Izvor: Introduction to e-learning, 2008)

Izbor definicije utječe na odabir pedagoških pristupa u odnosu na dizajn tečajeva e-učenja (ili, općenitije govoreći, na proces učenja u online okruženju).

Vrijeme: 10 minuta.