Kolaboracija

U procesu učenja kolaboracija je vrlo važna. Podiže razinu motivacije među učenicima i potiče kritičko mišljenje jer učenici moraju pronaći zajednički jezik u rješavanju specifičnog zadatka ili problema, moraju procesu rješavanja problema pristupiti individualnim i kolaborativnim radom, predstaviti i kritički diskutirati o rezultatatima te ih sintetizirati i generalizirati. Gotovo uvijek, kad se radi o grupi ljudi,  dođe do razmjene mišljenja, stvaranja novih ideja i stjecanja novih vještina. Podrazumijeva se da grupni rad poboljšava učenje (npr., u rješavanju problema, poboljšava pamćenje i zadržavanje znanja, povećava produktivnost, omogućuje stvaranje kompleksnih koncepata i argumentacija, omogućuje prijenos znanja, zajedničko stvaranje definicija, slušanje i analizu argumenata, izražavanje mišljenja, objašnjavanje stajališta, posredovanje značenja). No, grupni rad oblikuje i naše emocije u smislu poboljšavanja međuljudskih odnosa, jače potpore pojedincu, dijeljenja odgovornosti za uspjeh ili neuspjeh u zadacima, veće znatiželje, povećane motivacije i većeg angažmana u učenju. Grupnim radom se također razvijaju i “operativne” vještine (podjela uloga u grupi, postavljanje rokova, poštivanje rokova, izvršavanje zadataka, itd.). Tipični grupni zadaci uključuju, na primjer, stvaranje financijskog plana, pripremanje preporuke ili izvješća i postavljanje pravila, itd.

Budući da grupni rad postaje sve važniji (npr., u profesionalnim karijerama), metode koje se temelje na suradnji (također i u online okruženju) omogućuju razvijanje ključnih „grupnih“ vještina koje su važne i za izvan-institucijsko učenje. S obzirom da je Internet i društvena mreža, moglo bi biti korisno iskoristiti mogućnosti koje pruža za razvijanje dodatnih kompetencija.

Da bi zadaci temeljeni na grupnom radu bili uspješno izvršeni, važno je članove grupe upoznati s procesima i mehanizmima funkcioniranja grupe te temeljito izraditi aktivnosti, materijale i tehnologije u okruženju e-učenja.

Pri izradi zadataka za grupni rad, važno je u obzir uzeti dinamiku grupe:

1. faza – formiranje grupe: članovi grupe obično imaju pozitivan stav prema novom obliku rada, iako može biti i nelagode zbog susreta s „novim i nepoznatim”. Pojavljuju se pitanja o načinu rada, zadacima, očekivanjima, vrednovanju itd. Grupa većinu energije troši na određivanje pravila suradnje i ugovor (više o tome kasnije). Još se ne bave sadržajem zadatka ili vježbe.

2. faza – teškoće i pritisak: u ovoj fazi grupa počinje raditi na ostvarivanju ciljeva i može ih već provjeravati (npr. jesu li previše ili premalo ambiciozni). Javljaju se rizici kao što su nezadovoljstvo i sukob, kao i potreba da se prvotne pretpostavke preformuliraju i kritički procijene. To može dovesti do uspostavljanja i/ili potvrđivanja pravila i normi.

3. faza – stabilizacija: grupni rad polako poprima oblik, članovi grupe su angažirani u radu, diskutiraju i razmjenjuju mišljenja i stvara se dojam da se približavaju ostvarenju ciljeva. U ovoj fazi grupa je svladala mehanizme suradnje i zahvaljujući tome postala puno produktivnija.

4. faza – kontinuirani napredak:  dominantni osjećaj u grupi je zadovoljstvo. Članovi grupe su svjesni jakih i slabih točaka u svom radu, no, istovremeno osjećaju da su postignuti rezultati više od pukog zbroja zalaganja pojedinaca. Uloge u grupi su protočnije, a razlike među sudionicima se smatraju faktorom koji stimulira produktivnost.

5. faza– završetak i prezentacija rezultata: tijekom ove faze članovi grupe rade konačni pregled postignuća. Ovaj proces je praćen ili osjećajem zadovoljstva ili neuspjeha, tako da razina angažiranosti može varirati. U ovoj fazi svaki bi član grupe trebao biti svjestan onog što su naučili.

Za postizanje željenog didaktičkog cilja moderator mora jako paziti pri izradi zadataka te, povrh svega, pažljivo planirati razumne reakcije u svakoj fazi grupnog rada. Jedna od metoda organizacije grupnog rada je izrada grupnog ugovora (pravila rada koja određuju članovi grupe). Tijekom izrade e-aktivnosti naglasili smo element interakcije među sudionicima koji stvara osjećaj uključenosti u grupu. Zadatak moderatora je da uvijek brine o pozitivnom radnom okruženju; ponekad to znači planiranje rokova ili dijeljenje uloga, ako grupa to sama nije u stanju. Grupne e-aktivnosti mogu se odnositi na:

• analizu slučaja, analizu situacije, izradu proizvoda
• identificiranje uloga u grupi
• provedbu zajedničkog istraživanje, vrednovanje
• donošenje zajedničke odluke, iznalaženje rješenja
• stvaranje popisa zadataka, aktivnosti, procedura
• zajedničku prezentaciju rezultata
• itd.